Jagafoto je napisao:
Zemljište i objekte zelezničke stanice Bukovik uzela je u zakup firma ''Peštan''. Na zemljištu su sagrađeni novi poslovni objekti,
a stari su porušeni. Stanična zgrada nije srušena ali se teško može prepoznati pošto je sa dve strane proširena dogradnjom novih
prostorija. Dobijen je objekat mnogo veće kvadrature od nekadašnjeg. U ovom novom objektu nalazi se radničke menza.
Čuvar fabrike ''Peštan'', kome sam se obratio sa željom da snimim objekat bivše stanice koji je u njihovom krugu, uputio me za
dozvolu kod svog direktora Grujića. Naravno, otišao sam u fabričku upravnu zgradu koja se nalazi sa druge strane magistralnog puta
za Mladenovac. Lepo sam primljen i uz nešto duže premišljanje i ubeđivanje da nema svrhe da snimam novu zgradu jer je staroj
stanici promenjen izgled, direktor je popustio i odobrio mi fotografisanje. U društvu radnika kojeg je direktor odredio da mi bude
vodič, prelazim preko puta i u fabričkom krugu prepoznajem deo objekta koji je bio stanična zgrada.
Odmah mi pada u oči sims, na jednom delu zida do puta i sa dotrajalim olucima i starim krovom na tom delu zgrade. U odnosu na
sadašnji objekat, ovaj stariji deo deluje minijaturno. Očigledno, fabrika dobro posluje. Sa druge, severne strane, stari deo deluje
još manji jer je to bočna strana stanice. Na ovom zidu su jednokrilna drvena vrata na kojima je zalepljena čitulja. Stara je i izbledela
pošto je tu je već pet godina. Nekadašnji stanar, Slavko Panić - bivši železničar, ostao je da živi u staničnoj zgradi i posle prelaska
zgrade u zakup. Hranio se u fabričkoj menzi do kraja svog ovozemaljskog života o čijem kraju nas obaveštavaju izbledela čitulja na
vratima i ''ožalošćena rodbina'' potpisana na čitulji.
Sve ovo mi priča ljubazni, srednjovečni radnik koji me uveo u fabrički krug. U razgovoru se ispostavlje da je on učestvovao u
demontiranju pruge. Pruga je skinuta 1985. godine. Nestala je pruga, kako mi je rekao, za čas posla a građena je i održavana naporom genaracija.
Opština je prodala kolosek - posebno šine a posebno pragove. Radnici su, po njegovoj priči, imali malu dizalicu kojom bi podizali
deo koloseka – šine i pragove. Šine su, seća se, bile duge devet metara i pri kraju su bile probušene radi međusobnog spajanja vezicama.
Oni bi u te otvore zakačili kuku dizalice i podizali šinu sa pragovima. Pragove bi udarcima macole odvajali od šina. Šine su tovarili na pružni
vagonet koji su ručno gurali kolosekom koji tek treba da demontiraju. Sa vagoneta šine su pretovarane u kamion koji bi ih odvozio dalje.
Na sličan način odvoženi su i pragovi.
Tako je nestao i poslednji krak ćirine, nekadašnje Lajkovačke pruge...