Međutim, pomenuta pruga je bila dio šireg sistema željezničkog saobraćaja koji je trebao povezati Bar, Podgoricu, Nikšić i dalje Hercegovinu. Tih 20-tih i 30-tih godina od Podgorice do Bara se moglo putovati vozom, ali se dijelom puta preko Skadarskog jezera išlo brodom od Plavnice do Virpazara. Stanica u Podgorici se nalazila u Staroj Varosi, neposredno pored Sahat kule. Do Plavnice je pruga prolazila kroz stanice Zelenika, Srpska, Mahala, Golubovci, Berislavci, Gornja i Donja Plavnica. Nakon putovanja brodom, putnici su ka Baru nastavljali vozom od Virpazara preko Sutormana. Namera je bila da se naknadno povežu Donja Plavnica na jednoj i Virpazar na drugoj obali jezera za što je bilo predloženo više rješenja. Konačno, 1959. godine je otvorena današnja trasa pruge Podgorica - Bar sa tunelom ispod Sozine i nasipom preko Skadarskog jezera sa nezadovoljavajućim odnosom prema ekosistemu jezera u zoni Vranjine i tvrđave Lesendro.
Naime, prelaz je riješen nasipski, a ne mostom, što dijeli akvatoriju jezera na dvije manje. Izgradnjom nove pruge normalnog kolosijeka na drugoj trasi, uskokolosiječna pruga Podgorica - Donja Plavnica prestaje da funkcionise.
Najvažniji konstruktivni dio pruge je betonski most preko Cijevne, nažalost srušen, neposredno pored postojećeg drumskog. Od mosta su ostala dva obalna stuba i betonska greda od obale do stuba. Kako je korito Cijevne duboko, navoz i greda mosta su bili ravni. Trasom pruge danas se pruža magistralni put ka Petrovcu do spomenika u Golubovcima, dalje ide lokalni asfalt ka Donjoj Plavnici.
Osovinski razmak između šina 600 mm, što je jedan od najužih profila.
Aleksandar Stanojlovic, d.i.a iz Pančeva"
- Zeljeznickastanicapodgorica.jpg (67.41 KiB) Pogledano 9135 puta
