FORUM LJUBITELJA ŽELEZNICA

mali.paja napisao: Zašto se ova uskotračna pruga nalazi na 2 teme?

mali.paja napisao:Imam 2 pitanja? Zašto se ova uskotračna pruga nalazi na 2 teme? Drugo pitnje je zašto se na ovoj temi gdje sad pišem spominje Kanfanar u zaglavlju. Ova uskotračna pruga nije nikad bila do Kanfanara. Kanfanar je na normalnotračnoj pruzi prema Puli. Nekad je bio odvojni kolodvor za Rovinj dok nije pruga prema tamo ukinuta. Sada je samo međukolodvor prema Puli.

sencica napisao:Predlog za izgradnju pruge Poreč-Trst

Svesni važnosti koju bi donelo povezivanje njihovog kraja s Trstom i Istarskom železnicom, zastupnici opština iz doline Mirne su već 1880. godine uputili peticiju ministru trgovine tražeći ozbiljno razmatranje ovog problema.

Uprkos tome što je Beč, vešto izbegavajući direktan odgovor, u načelu zauzeo pozitivan stav, pozivajući na sastanak sve zainteresovane opštine u cilju konačnog dogovora, uz veliki angažman grofa Pietera Waldersteina (koji je potom izradio i prvu celovitu studiju te stručne predradnje), još je moralo proći punih osamnaest godina pre nego što je konačno 16. decembra 1898. Vlada u parlamentu podnela na usvajanje predlog za izgradnju pruge Poreč- Trst.

Nakon osnivanja Lokalnog železničkog društva Trst-Poreč, prošli su meseci, a radovi na izgradnji nove železnice još nisu počeli. Ali, u martu 1900. godine počelo je sa radom telo za procenu vrednosti otuđenog zemljišta za izgradnju pruge, u čijem su sastavu bili gotovo isključivo strani službenici. To telo je funkcionisalo na osnovu strogih pravila.

Konačno je u Eisenblattu 18. aprila 1900. godinu dana nakon dodele službene koncesije, objavljen poziv za učestvovanje na javnom konkursu za radove na železnici Trst-Buje. Javni konkurs se održao u Beču, 10. maja 1900. Učestvovalo je ukupno 15 preduzeća, a pobedu je odnijelo preduzeće Buttoraz & Ziffer iz Trsta za deonicu Trst-Portorož, i preduzeće Filippo Suppanich iz Ljubljane za deonicu Portorož-Buje.


Nastaviće se......

Ivan Zupanc napisao:
Oko godine 1880. nekoliko općina u dolini rijeke Mirne predložilo je priključenje na željezničku mrežu Trsta. Ministarstvo trgovine je iste godine odobrilo nacrt za gradnju lokalnih pruga u Austriji. Među njima bila je i pruga Trst - Buje - Buzet - Pazin. Glavna zasluga za izgradnju pripada grofu Petru Waldersteinu koji je 1888. godine u Berlinu osnovao tvrtku "Sanderop & Comp" koja je preuzela projektiranje i pripremne radnje. Istovremeno, u Trstu su pripremali svoje nacrte pod vodstvom inženjera Luigia Buzzija. U Beču je bilo ustanovljeno društvo Lokalne željeznice Trst - Poreč - Kanfanar (T.P.C.). Njegov predsjednik je bio istarski pokrajinski glavar dr. Ludovico Rizzi.  Gradnju pruge, na zahtjev Istarskog sabora koji je izglasao Zakon o izgradnji pruge, odobrio je Bečki parlament 1898. godine. Prema prvoj varijanti trasa je od Buja trebala ići prema dolini Mirne, ali je odabrana trasa preko Grožnjana, Završja i Oprtlja. Tako su radovi na relaciji Trst - Buje započeli u lipnju 1900. godine, a na relaciji Buje - Poreč u ožujku iduće godine. Ukupni troškovi gradnje iznosili su 15 milijuna i 289 tisuća kruna. U planu je bila i izgradnja produžetka Poreč - Kanfanar. Iz tog razloga, uz prugu su postavljeni kamenovi s natpisima T.P.C. (tal. Trieste - Parenzo - Canfanaro).

sencica napisao:

Pruga je puštena u saobraćaj 1. aprila 1902. godine, kada je, usprkos brojnim problemima prvi voz sa železničke stanice u Bujama krenuo prema Trstu, a u decembru iste godine i prema Poreču, na sreću i radost meštana iz unutrašnjosti, koji su nestrpljivo čekali realizaciju tog dugo obećavanog projekta. Iako su je njeni graditelji nazvali Parenzaner Bahn ili Porečka pruga, slovensko stanovništvo je prugu prisno zvalo Istrijankom, Istrankom, Poreškom ili Porečankom, a italijansko stanovništvo Parenzanom.

sencica napisao:

U novembru 1901. godine stigle su i prve vesti o nameri Vlade da na železničkim stanicama nove trase postavi dvojezične redove vožnje. 

Ivan Zupanc napisao:

Još dok su radovi na pruzi bili u tijeku, namjera Austrijske vlade bila je da se na željezničkim postajama postave dvojezični natpisi. Na temelju uputa Ministarstva željeznica, odluka komisije koja je odobrila puštanje u promet dijela pruge Buje - Poreč bila je da jedino postaje u Karojbi i Rakotulama imaju ploče na pročelju žaljezničke postaje sa hrvatskim nazivom. Ostali natpisi trebali su biti dvojezični i to tako da hrvatski naziv prethodi talijanskom

sencica napisao:

Svečano otvaranje Parenzane, na liniji Trst-Buje, održano je na poseban način 1. aprila 1902. godine. Zastupnici istarske pokrajine i zainteresovanih opština nisu učestvovali zbog neslaganja u vezi postavljanja dvojezičnih natpisa. 


I svečano otvaranje deonice Buje-Poreč, 15. decembra 1902. godine održano je bez službenog prisustva lokalnih vlasti, i dalje ogorčenih zbog postavljanja dvojezičnih natpisa.