Iz reda vožnje koji je dao ivanjz putovanje motornim vozom od Foče do Ustiprače trajalo je sat i sedamnaest minuta, a prema njemu je dužina pruge bila 49 kilometara, što znači da mu je bila brzina oko 40 km/h, što svakako nije malo. Pojava ovih vozova sa kojim sam često putovao za Sarajevo, gdje sam studiro, bilo je ravno putovanju danas avionom. Tako je pravo poređenje. Konfor, brzina, nema dima, nema buke, nema škripe to je ono što je bila njegova glavna osobina. Koliko me sjećanje služi uvijek je bio pun. Rezervisala su se mjesta tako da nije moglo biti stajanja. Inače prije motornjaka obavezno smo presjedali u Ustiprači. To je presjedanje skoro uvijek bilo dramatično, posebno nakon završetka praznika i ferija. Obično je to nekako presjedanje bilo noći. Ustiprača je bila puna putnika koji su čekali voz iz Višegrada i Užica za Sarajevo. Kako je stanica Ustiprača u krivini, to su ovi vozovi iznenada ulazili u stanicu, kada je dolazio do opšte pometnje među ovom masom svijeta. Pravilo je bilo kako se ko snađe. Uvijek su naprijed bile 85 mašine. Ovi vozovi su u stanicu Ustiprača dolazili puni, a skoro cijeli voz koji je došao iz Foče i Goražda trebao je da se ukrca za Sarajevo. Ulazili smo kroz prozore, što nije bila rijetkost. Mnogi nisu mogli ni da uđu već su morali da sačekaju drugi voz. Sjedenja nije bilo. I tako do Bistrika i Sarajeva kroz tunele i dimove mašine. Kako su vozovi bili puni, obično su dvije lokomotive vozile ove putničke kompozicije. Konduktera tada nije ni bilo, jer jednostavno čovjek nije mogao ni da prođe kroz voz. Jedna zanimljivost u ovim kompozicijama zimi, bio je zadnji vagon, koji je bio specijalne konstrukcije i koliko se sjećam koristio se za proizvodnju pare za zagrijavanje putničkih vagona i imao je dimnjak. Vjerovatno zbog velikog uspona od Ustiprača do Stambolčića bilo je veliko opterećenje mašina, pa utrošak pare za zagrijavanje vagona nije dolazio u obzir. Od Ustiprače do Sarajeva jedina veća stanica po broju putnika bila je Mesići – Rogatica, koja se nalazila blizu Rogatice. Bilo je zanimljivo gledati iz voza, koji je se kretao preko nadvožnjaka na Bistriku prema stanici Sarajevo – Banovo masu svijeta koja ide od Bistrik stanice prema gradu. Čovjek da ne povjeruje da je toliki svijet mogao da stane u malenog, dobrog i poslušnog "ćiru". Slična je bila slika i u stanici Banovo. Kao podsjećanje na ovaj motorni voz, njegova slika u stanici Bistrik sa jednog od željezničkih foruma.
