Jovanla je napisao:
PRUGA BEOGRAD-OBRENOVAC
Da bi se ostvarila direktna veza između Beograda i Dubrovnika, pristupilo
se gradnji pruge uskog koloseka Beograd – Obrenovac. Do pred samo
građenje ove pruge bile su u pitanju dve trase: Beograd – Obrenovac i
Beograd-Stepojevac-Lazarevac. Glavna zamerka trasi Beograd-
Obrenovac je bila što je teren kod Dubokog klizav i što će pruga praviti
konkurenciju rečnom saobraćaju na Savi. Dobra strana joj je ta, što će
se saobraćaj na već izrađenoj pruzi Lajkovac – Obrenovac povećati i što
je jeftinija za građenje.
Da bi se izbegao klizav teren kod Dubokoga, trasa je odmah skrenula
posle Umke uz reku Rudsku i tunelom dužine 1620 metra se probila u
dolinu Baričke reke, pa njenom desnom obalom ide do reke Save, pa
pored Save na Obrenovac.Osim ovog tunela na ovoj pruzi dugoj 39
kilometara, probijen je još jedan tunel, pred samim Beogradom, kod
Čukarice, dug 390 metara.
Pored ova dva tunela važni su objekti na ovoj pruzi: most preko Kolubare
koji ima 60 metara otvora, i tri mosta između čukaričkog tunela i
beogradske železničke stanice.
Od ova tri mosta, prvi je preko Topčiderske reke, drugi preko normalnog
koloseka Beograd – Niš, a treći preko druma Beograd-Šabac.
Na pruzi ima osam stanica:
Obrenovac,Barič,Moštanica,Umka,Ostržnica,Železnik, Žarkovo,Čukarica i
deveta Beograd.
Stajalište Senjak 1938 godine:
Prvi radovi na ovoj pruzi otpočeli su u februaru 1926. Za izgradnju ove
pruge utrošeno je 66 miliona i 200000 dinara. Pruga je podeljena na
osam deonica i pri tome zgrade su date zasebno na licitaciju, kao i
nabavka šina i kolosečnog materijala, pa zasebno i polaganje koloseka.
Pruga je sagrađena sa finansiranjem iz budžeta, izuzev zidanja zgrada
koje je plaćeno iz dolarskog zajma. Na izgradnji je bilo zaposleno 12
preduzeća. Deonice su sledeće:
• I deonica od 4,5 km.Gradilo preduzeće Kosta Šijački u periodu od
3.1.1927.-20.6.1928.
• II deonica od 4,40 km. Gradilo preduzeće Stojan Veličković u periodu
od 26.3.1928.-25.9.1927.
• III deonica od 4,95 km. Gradilo preduzeće Petar Pančić u periodu od
30.2.1926.-10.12.1926.
• IV deonica od 4,15 km. Gradilo preduzeće Dušan Stojadinović u periodu
od 20.2.1926. – 5.1.1927.
• V deonica od 4,43 km. Gradilo preduzeće Dušan Stojadinović u periodu
od 20.2.1926. – 20.1.1927.
• VI deonica od 4,18 km. Gradilo preduzeće Dušan Stojadinović u
periodu od 1.2.1926. – 25.7.1927.
• VII deonica od 7,52 km. Gradilo preduzeće Dušan Stojadinović u
periodu od 1.2.1926. – 25.7.1027.
• VIII deonica od 5,30 km. Gradilo preduzeće Đ. Ojdrović u periodu od
15.2.1926.-10.1.1028.
• Zgrade. Gradilo preduzeće Juzbašić Frajndl u periodu 16.4.1927. –
16.6.1928.
• Kolosek dužine 39,43 km. Gradilo preduzeće Saharov u periodu
1.4.1927. – 15.9.1928.
• Beograd Sava – Čukarica u dužini od 3,70 km. Gradilo preduzeće
Pokret A.D. u periodu od 1.9.1928. – 17.2.1929.
• Magacin. Gradilo preduzeće Šićanski u periodu od 5.12.1928.
-20.4.1929.
Pruga Beograd – Obrenovac je predata saobraćaju u nedelju, 30.
septembra 1928. godine.
Važnost ove pruge je bila u tome što je bila deo Jadranske pruge uzanog
koloseka 0,76 m. Beograd – Dubrovnik, a kao lokalna pruga nije imala
veliki značaj, jer je pored nje bila reka Sava i dobar automobilski put.