Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fotog.
Moderator: alend
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
- Prikačeni fajlovi
-
- Beogradstan.jpg (152.27 KiB) Pogledano 7334 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
- Prikačeni fajlovi
-
- lozionica-beograd.jpg (273.18 KiB) Pogledano 7334 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
shuca je napisao:
Preuzeto sa sajta Politikin zabavnik...
Preuzeto sa sajta Politikin zabavnik...
- Prikačeni fajlovi
-
- lozionica 1bg (1).jpg (235.05 KiB) Pogledano 7334 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
shuca je dodao:
- Prikačeni fajlovi
-
- stanicab.jpg (139.71 KiB) Pogledano 7448 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
- Prikačeni fajlovi
-
- BeogradStanica.jpg (208.72 KiB) Pogledano 7448 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
- Prikačeni fajlovi
-
- BeogradStanica (1).jpg (165.82 KiB) Pogledano 7448 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
- Prikačeni fajlovi
-
- 811-110-Beograd.png (998.9 KiB) Pogledano 7378 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
sa foruma PZprenosim jednu lepu fotografiju.
Kajzer, nemački car je u Beograd stigao vozom 09.01.1916. Postavio Milorad.
Kajzer, nemački car je u Beograd stigao vozom 09.01.1916. Postavio Milorad.
- Prikačeni fajlovi
-
- Kajzer, nemački car je u Beograd stigao vozom 09.01.1916. Postavio Milorad..jpg (212.72 KiB) Pogledano 7295 puta
Re: Železnička stanica Beograd na starim razglednicama i fot
Na forumu PZ g. Varos Kapija je postavio jednu fotografiju iz 1957. godine, g. Dorcolac je priložio tekst iz tih vremena. Starija generacija se seća, a mlađa je moža samo čula.
Železnička stanica Beograd 1957. godine. Sa foruma Varos Kapija .
Ljudi su se, noseći teške kofere i uvezane kartonske kutije, gubili u lavirintu uzavrele mase putnika. Spuštalo se veče a vazduh je još bio vreo. Svetina je trčala i nestajala u gomili vukući zbunjenu decu sa sobom. I dok su retki mirno stajali i pušli, većina njih se dovikivala ili nekome mahala, a sa razglasa stizalo obaveštenje o prispeću voza preko Ljubljane, Zagreba i Vinkovaca. Nosači sa zelenim kapama vabili su nušterije dok su električna kolica sa bagažom nečujno i spretno vijugala kroz šarenoliku masu. Na peronima je vrvelo. Neke kompozicije su pristizale, druge opet, uz trzaj, polazile. Na neke su se, pak, ksčila nova kola ili menjale lokomotive iz kojih je šištala bela para koja je putnicima zaklanjala vidik. Iz garavih čunkova ovih grdosija sukljao je crni dim koji je gušio. Sve je posećalo na Meneova uljana platna pariske stanice Sen Lazar.
Kada smo se konačno smestili na jrdnu stranu kupea počela su uobičajena pitanja poput onih „kada ćemo da krenemo” ili „dali smo seli u pravi voz” pa onda „žedan sam” „gladan sam”....Mati je vadila delove pečenog pileta i zreo paradajz, što jeu to vreme,bio uobičajeni obrok na putovanjima. Negde u toku tog raspakivanja i voz bi se konačno pokrenuo a ja sam utonuo u san.
(Crtice iz autobiografije)
Železnička stanica Beograd 1957. godine. Sa foruma Varos Kapija .
Ljudi su se, noseći teške kofere i uvezane kartonske kutije, gubili u lavirintu uzavrele mase putnika. Spuštalo se veče a vazduh je još bio vreo. Svetina je trčala i nestajala u gomili vukući zbunjenu decu sa sobom. I dok su retki mirno stajali i pušli, većina njih se dovikivala ili nekome mahala, a sa razglasa stizalo obaveštenje o prispeću voza preko Ljubljane, Zagreba i Vinkovaca. Nosači sa zelenim kapama vabili su nušterije dok su električna kolica sa bagažom nečujno i spretno vijugala kroz šarenoliku masu. Na peronima je vrvelo. Neke kompozicije su pristizale, druge opet, uz trzaj, polazile. Na neke su se, pak, ksčila nova kola ili menjale lokomotive iz kojih je šištala bela para koja je putnicima zaklanjala vidik. Iz garavih čunkova ovih grdosija sukljao je crni dim koji je gušio. Sve je posećalo na Meneova uljana platna pariske stanice Sen Lazar.
Kada smo se konačno smestili na jrdnu stranu kupea počela su uobičajena pitanja poput onih „kada ćemo da krenemo” ili „dali smo seli u pravi voz” pa onda „žedan sam” „gladan sam”....Mati je vadila delove pečenog pileta i zreo paradajz, što jeu to vreme,bio uobičajeni obrok na putovanjima. Negde u toku tog raspakivanja i voz bi se konačno pokrenuo a ja sam utonuo u san.
(Crtice iz autobiografije)
- Prikačeni fajlovi
-
- 55.jpg (248.61 KiB) Pogledano 7279 puta
Ko je OnLine
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta