Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Ja bih rekao da je to na zupčastom dijelu negdje između Konjica i Bradine. Nisam posve siguran jer je u vrijeme nastanka ove slike zupčanica išla i dlje od Bradine prema starom tunelu Ivan a i od strane Sarajeva je bila zupčanica.
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Mislim da ste u pravu mali.paja. Postoji i ova slika za koju se navodi "Uspon uz Ivan planinu" :
- SAKONP_Sunji_Most_A.jpg (278.14 KiB) Pogledano 2059 puta
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Ovo je dio opisa "uskotračne Bradinske rampe". Prepisujem doslovno onako kako je Hamzza napisao.
Dodajem samo da se selo iz točke 4. zove Šunji. Lokacija mosta na prethodnoj slici, odgovara opisu iz točke 6.
1. Kad dođete u Bradinu, krenite magistralnim putem M-17 prema Konjicu, sve dok ne dođete to kratkog širokog tunela par kilometara ispod Bradine. Tu stisnite zube i presjecite duplu punu liniju na cesti da biste skrenuli lijevo na uski asfaltni put koji vas vodi na lijevu stranu duboke klisure koja upravo na tom mjestu otpočinje.
2. Taj uski asfaltni put je ustvari put bivše Južne uskotračne pruge. Ostaci puta pruge postoje i iznad, tj. sjeverno prema Bradini, skoro do same Bradine, ali su se dobrim dijelom odronili, zarasli ili su pregaženi nekim skladištima, tako da se ne isplati pokušavati ići ostacima pruge između Bradine i navede tačke ispred širokog cestovnog tunela.
3. Nastavite ići uskim asfaltnim putem lijevom stranom klisure. Primijetit ćete da je nagib puta značajan (zato je tu i bila zupčasta pruga). Nakon ~ 1 km doći ćete do orohnulog starog tunela. Prođite kroz njega ali ne gledajte puno sa strane - samo pola tunela je ozidano, a pola je stijena, ili čak mokra zemlja. Tunel daje utisak da bori svoje posljednje dane prije nego što konačno poklekne pod silom zemljanog tereta kojeg trpi više od 125 godina.
4. Čim izađete iz navedenog tunela, dolazite u selo koje se nalazi na lijevoj strmini klisure, preko puta magistralne ceste M-17 koja se spušta desnom strminom. Sad nikako ne mogu da se sjetim imena sela... Ko god se vozio cestom M-17 prema Konjicu, sigurno je gledao u to selo preko puta i čudio se "koje li se budale tamo naseliše", jer izgleda kao da visi na strmini klisure. Međutim, kada dođete u samo selo, vidite da to nije toliko strašno (ali vala nije sad ni idila).
5. Asfaltni put se u selu privremeno izravnjuje (nema nagiba), i onda se račva u obliku stisnutog slova "Y". Lijevi krak odlazi naglo uzbrdo, a desni krak propada nizbrdo. Treba ići nizbrdo, i samo nastaviti pravo kroz selo. Nakon par stotina metara selo se završava, i uski asfaltni put postaje još uži makadamski put, vrlo stravičan jer je uklesan u veoma strmu i duboku stranu klisure. Put se svo vrijeme izrazito spušta, dakle nagib je itekako primjetan i stvarno je čudo kako su se teški parni vozovi mogli ovuda pentrati, a kako li tek spuštati.
6. Nekoliko stotina metara nakon završetka asfalta, put naglo skreće ulijevo pa se nakon 30-tak metara opet vraća u desno, dakle pravi privremenu zaobilaznicu oko omanje provalije. Kad sam malo bolje pogledao, put ustvari obilazi oko omanjeg željezničkog mosta čija čelična konstrukcija još uvijek postoji, ali pošto nije pogodna za prolaz vozila, ljudi su naknadno okolo mosta u stijeni uklesali obilazni put kojim vozila mogu proći. Sam most je izuzetno teško zarastao u divlju puzavicu i teško ga je prepoznati.
Dodajem samo da se selo iz točke 4. zove Šunji. Lokacija mosta na prethodnoj slici, odgovara opisu iz točke 6.
1. Kad dođete u Bradinu, krenite magistralnim putem M-17 prema Konjicu, sve dok ne dođete to kratkog širokog tunela par kilometara ispod Bradine. Tu stisnite zube i presjecite duplu punu liniju na cesti da biste skrenuli lijevo na uski asfaltni put koji vas vodi na lijevu stranu duboke klisure koja upravo na tom mjestu otpočinje.
2. Taj uski asfaltni put je ustvari put bivše Južne uskotračne pruge. Ostaci puta pruge postoje i iznad, tj. sjeverno prema Bradini, skoro do same Bradine, ali su se dobrim dijelom odronili, zarasli ili su pregaženi nekim skladištima, tako da se ne isplati pokušavati ići ostacima pruge između Bradine i navede tačke ispred širokog cestovnog tunela.
3. Nastavite ići uskim asfaltnim putem lijevom stranom klisure. Primijetit ćete da je nagib puta značajan (zato je tu i bila zupčasta pruga). Nakon ~ 1 km doći ćete do orohnulog starog tunela. Prođite kroz njega ali ne gledajte puno sa strane - samo pola tunela je ozidano, a pola je stijena, ili čak mokra zemlja. Tunel daje utisak da bori svoje posljednje dane prije nego što konačno poklekne pod silom zemljanog tereta kojeg trpi više od 125 godina.
4. Čim izađete iz navedenog tunela, dolazite u selo koje se nalazi na lijevoj strmini klisure, preko puta magistralne ceste M-17 koja se spušta desnom strminom. Sad nikako ne mogu da se sjetim imena sela... Ko god se vozio cestom M-17 prema Konjicu, sigurno je gledao u to selo preko puta i čudio se "koje li se budale tamo naseliše", jer izgleda kao da visi na strmini klisure. Međutim, kada dođete u samo selo, vidite da to nije toliko strašno (ali vala nije sad ni idila).
5. Asfaltni put se u selu privremeno izravnjuje (nema nagiba), i onda se račva u obliku stisnutog slova "Y". Lijevi krak odlazi naglo uzbrdo, a desni krak propada nizbrdo. Treba ići nizbrdo, i samo nastaviti pravo kroz selo. Nakon par stotina metara selo se završava, i uski asfaltni put postaje još uži makadamski put, vrlo stravičan jer je uklesan u veoma strmu i duboku stranu klisure. Put se svo vrijeme izrazito spušta, dakle nagib je itekako primjetan i stvarno je čudo kako su se teški parni vozovi mogli ovuda pentrati, a kako li tek spuštati.
6. Nekoliko stotina metara nakon završetka asfalta, put naglo skreće ulijevo pa se nakon 30-tak metara opet vraća u desno, dakle pravi privremenu zaobilaznicu oko omanje provalije. Kad sam malo bolje pogledao, put ustvari obilazi oko omanjeg željezničkog mosta čija čelična konstrukcija još uvijek postoji, ali pošto nije pogodna za prolaz vozila, ljudi su naknadno okolo mosta u stijeni uklesali obilazni put kojim vozila mogu proći. Sam most je izuzetno teško zarastao u divlju puzavicu i teško ga je prepoznati.
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Za sliku koja je postavljena na prethodnoj stranici, ispod koje piše da je "iznad Luka klanca", mogu reći da je snimljena nedaleko stanice Brđani. Za odrediti točnu lokaciju, treba doći do stanice Brđani (Hamzza je objasnio kako), pa se orijentirati prema vrhovima planina u pozadini. Mislim da je ta lokacija na manjoj nadmorskoj visini nego stanica Brđani. Napominjem da se most Lukač nalazi na većoj nadmorskoj visini od stanice Brđani.
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Železnička stanica ILIDŽA.
Fotografija objavljna 1894.godine.
Fotografija objavljna 1894.godine.
- 131122601_2815439522045286_1682453943422135981_n.jpg (576.45 KiB) Pogledano 1524 puta
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Tunel, koji je opisan u točki 3. probijen je na lokaciji Dragočaj, a duljine je 103 m.
Od južnog portala tog tunela, do sjevernog portala tunela koji Hamzza opisuje u točki 7., ima 820 m.
Selo Šunji se smjestilo na sjevernoj polovini te dionice duljine 820 m. Za tu polovinu navedene dionice, Hamzza piše da je asfaltirana.
Od završetka asfalta do sjevernog portala tunela pod točkom 7. je put makadamski, pa negdje na pola tog makadamskog dijela puta dođe most za koji (na dopisnici) piše da je "bei Šunje" (na vrhu ove stranice je prednja strana dopisnice).
Hamzza nastavlja opisivati (ja samo dopisujem opaske).
7. Par stotina metara nakon mosta, dolazite do ulaza u sljedeći tunel. Sam ulaz je djelimično zatrpan. Neko je raskopavao šljaku ispred ulaza, tako da podloga puta naglo propada pred samim ulazom (ništa strašno ali daje psihološki uticaj). Tunel je prilično dug (barem 200 m) i zavijen ulijevo. U tunelu je mokro, vlažno, hladno, mračno, strašno, nesigurno, klimavo, hafifno, nelagodno i nadasve predivno. I ovaj tunel je izrazito ishaban i oštećen. Tunel je ozidan samo mjestimično, a većinom je gola stijena ili mokra zemlja. U tunelu izvire i po putu teče mali potočić. Na otprilike 2/3 tunela prema Konjicu, u plafonu tunela postoji oveća ozidana rupa koja vodi sve do vrha brda u kojem se tunel nalazi (vidi se nebo kroz rupu). Znači isto kao neki dimnjak. Pretpostavljam da je ovaj dimnjak služio kao ventilacija zbog ogromnih problema sa visokim temperaturama i gustim dimom koje su duple lokomotive pod duplim pogonskim naporom stvarale na zupčastim prugama.
Opaska: Tunel je duljine 193 m.
8. Čim se izađe iz tunela, nakon 10 m, put se račva u obliku slova Y. A osim toga, na samom račvanju, s lijeve strane, stoje ruševine cilindrične kamene zgrade/tvrđave, koja je vjerovatno služila da osigurava Lukačev most. Desni ogranak račvanja vodi pravo na most Lukač, koji se nalazi ~20 m nakon račvanja. Most je skoro pa čitav (nedostaje mu dio bočne ogradne konstrukcije i dio poprečne sastavne konstrukcije). Prilaz mostu je bio relativno zarastao pa sam to iskrčio kad mi je bilo usput. Preko mosta je moguće preći, iako ja nisam.
Opaska: To nešto "cilindrično" je sjeverni bunker Lukač.
Opaska: most Lukač je duljine 63 m.
9. Pošto preko mosta Lukač nije moguće preći vozilom, 20 m prije mosta put je naknadno "dograđen" i odlazi lijevo izrazito nizbrdo. Spušta se do jedne kuće (kao neki kvazi-planinski dom koji nije u stalnoj upotrebi) pored koje teče potok, i onda mota desno i penje se naglo, sve do suprotnog kraja mosta Lukač. Taj suprotni prilaz mostu je još više zarastao od onog sa strane Bradine, i njega nisam imao vremena krčiti.
Opaska: Nije to ni "kvazi", niti je "planinarski dom", nego vodenica (vlasnik Selim Kašić).
10. Čim se nastavi dalje od mosta Lukač, put pruge prolazi kroz poveći usjek. Na desnoj strani usjeka postoji cilindrična tvrđava slična onoj koja se nalazi blizu mosta sa strane Bradine, samo što je ova na stijeni usjeka toliko zarasla da se jedva vidi.
Opaska: To je južni bunker Lukač.
Od južnog portala tog tunela, do sjevernog portala tunela koji Hamzza opisuje u točki 7., ima 820 m.
Selo Šunji se smjestilo na sjevernoj polovini te dionice duljine 820 m. Za tu polovinu navedene dionice, Hamzza piše da je asfaltirana.
Od završetka asfalta do sjevernog portala tunela pod točkom 7. je put makadamski, pa negdje na pola tog makadamskog dijela puta dođe most za koji (na dopisnici) piše da je "bei Šunje" (na vrhu ove stranice je prednja strana dopisnice).
Hamzza nastavlja opisivati (ja samo dopisujem opaske).
7. Par stotina metara nakon mosta, dolazite do ulaza u sljedeći tunel. Sam ulaz je djelimično zatrpan. Neko je raskopavao šljaku ispred ulaza, tako da podloga puta naglo propada pred samim ulazom (ništa strašno ali daje psihološki uticaj). Tunel je prilično dug (barem 200 m) i zavijen ulijevo. U tunelu je mokro, vlažno, hladno, mračno, strašno, nesigurno, klimavo, hafifno, nelagodno i nadasve predivno. I ovaj tunel je izrazito ishaban i oštećen. Tunel je ozidan samo mjestimično, a većinom je gola stijena ili mokra zemlja. U tunelu izvire i po putu teče mali potočić. Na otprilike 2/3 tunela prema Konjicu, u plafonu tunela postoji oveća ozidana rupa koja vodi sve do vrha brda u kojem se tunel nalazi (vidi se nebo kroz rupu). Znači isto kao neki dimnjak. Pretpostavljam da je ovaj dimnjak služio kao ventilacija zbog ogromnih problema sa visokim temperaturama i gustim dimom koje su duple lokomotive pod duplim pogonskim naporom stvarale na zupčastim prugama.
Opaska: Tunel je duljine 193 m.
8. Čim se izađe iz tunela, nakon 10 m, put se račva u obliku slova Y. A osim toga, na samom račvanju, s lijeve strane, stoje ruševine cilindrične kamene zgrade/tvrđave, koja je vjerovatno služila da osigurava Lukačev most. Desni ogranak račvanja vodi pravo na most Lukač, koji se nalazi ~20 m nakon račvanja. Most je skoro pa čitav (nedostaje mu dio bočne ogradne konstrukcije i dio poprečne sastavne konstrukcije). Prilaz mostu je bio relativno zarastao pa sam to iskrčio kad mi je bilo usput. Preko mosta je moguće preći, iako ja nisam.
Opaska: To nešto "cilindrično" je sjeverni bunker Lukač.
Opaska: most Lukač je duljine 63 m.
9. Pošto preko mosta Lukač nije moguće preći vozilom, 20 m prije mosta put je naknadno "dograđen" i odlazi lijevo izrazito nizbrdo. Spušta se do jedne kuće (kao neki kvazi-planinski dom koji nije u stalnoj upotrebi) pored koje teče potok, i onda mota desno i penje se naglo, sve do suprotnog kraja mosta Lukač. Taj suprotni prilaz mostu je još više zarastao od onog sa strane Bradine, i njega nisam imao vremena krčiti.
Opaska: Nije to ni "kvazi", niti je "planinarski dom", nego vodenica (vlasnik Selim Kašić).
10. Čim se nastavi dalje od mosta Lukač, put pruge prolazi kroz poveći usjek. Na desnoj strani usjeka postoji cilindrična tvrđava slična onoj koja se nalazi blizu mosta sa strane Bradine, samo što je ova na stijeni usjeka toliko zarasla da se jedva vidi.
Opaska: To je južni bunker Lukač.
- Prikačeni fajlovi
-
- Dfff4455rfcv345fddr.jpg (28.79 KiB) Pogledano 1512 puta
-
- Hshdbj765hxhhx655hxhh.jpg (77.06 KiB) Pogledano 1512 puta
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Hamzza dovršava opis:
11. Pedesetak metara nakon usjeka, put pruge dolazi do sljedećeg tunela. Taj tunel je nažalost urušen. Ulaz tunela je bio superteško zarastao i uspio sam ga iskrčiti uz pomoć dvojice lokalnih momaka koji su se tu zadesili i koje sam uspio usput "zaintrigirati" za historijat ove pruge. Kad smo uspjeli ući u tunel, ustanovili smo da je moguće ući samo 2-3 metra unutra, i onda vas dočeka zemljano-prašinasto-kamenjarski zid. Dakle, tunel se u potpunosti urušio na tom mjestu. Brdo je propalo u njega i do plafona ga napunilo. Nepoznato mi je koliko je dug taj urušeni dio. Možda je samo nekoliko metara, a možda i stotinu. Kao da je više i bitno ... Nije mi poznato ni kada se tunel urušio, iako pretpostavljam da se to desilo decenijama ranije.
Opaska: Tunel je duljine 112 m.
12. Pošto kroz tunel nije moguće proći, put bivše pruge je naknadno nekad "dograđen" i obilazi desno oko tunela, padinom klisure. Nakon par stotina metara, na lijevo sam opazio suprotni ulaz od istog urušenog tunela, ali i ovaj ulaz je bio superteško obrastao i nije mi se dalo da sad i njega raskrčujem. Uostalom nemam hrabrosti da ulazim u tunel koji je već poluurušen. Uglavnom, u toj tački se opet vraćamo na put pruge i nastavljamo dalje prema Konjicu.
13. Par stotina metara nakon te tačke, prolazi se pored javne česme koju je neko ranih 2000-tih napravio.
Opaska: Dionica između tunela iz točke 12. i tunela iz točke 14. je duljine 270 m. Baš zato jer je ovdje česma, sumnjam da je ova fotografija snimljena na toj dionici.
14. Par stotina metara dalje, dolazi se do sljedećeg tunela. Ovaj tunel je sasvim prohodan, iako je i on ishaban, orohnuo, klimav, mokar, mračan, hladan, nesiguran, star, i nadasve predivan. I ovaj tunel je podugačak i mota na lijevu stranu. U njemu po putu ima i povećeg kamenja pa sam se malo napatio s vozilom. Koliko sam uspio vidjeti (tj. naćorati), ovaj tunel je skoro cijeli ozidan. Nisam primijetio ima li u njemu dimnjak.
Opaska: Tunel je duljine 129 m.
15. Nakon izlaska iz ovog tunela, nagib puta se malo izravnava, a i klisura prestaje i pretvara se skoro pa u visoravan. Put prolazi kroz jedan poduži usjek u kojem je put ulegnut, pa se u tom ulegnuću napravilo podublje jezero vode. Prošao sam autom, ali mi se sam okupao pod iako mi je zemljano odstojanje vozila 220 cm.
Opaska: od tunela iz točke 14. do sjevernog ulaza u stanicu Brđani p/I ima 289 m.
16. Par stotina metara dalje, put je sada (čini mi se) potpuno ravan i dolazi se do željezničke stanice Brđani pod Ivanom. Lokacija je predivna. Preko puta stanične zgrade je lijep drvored. I zgrada je u vrlo dobrom stanju i useljena je. Pričao sam s vlasnikom i napravio sam dobre slike.
Opaska: Stanica Brđani je duljine 288 m.
17. Par stotina metara nakon stanice Brđani pod Ivanom, put pruge se opet naginje nizbrdo, ali sada postaje betonirani put (ne asfaltirani nego betonirani, koliko se mogu sjetiti). Nakon ~ 500 m, put vrlo naglo opada nizbrdo, pod tolikim nagibom da nema šanse da je tuda išao voz (većina vozila se tuda moraju penjati u prvoj brzini). To mi je bilo čudno, pa sam tu stao i istražio situaciju.
Opaska: Između južnog ulaza u stanicu Brđani pod Ivanom i sjevernog portala tunela iz točke 18. ima 532 m. Mislim da je ova slika snimljena upravo na ovoj dionici (duljine 532 m).
18. Ustanovio sam da, oko 10 m prije tačke gdje se put naglo obara nizbdo, nalijevo postoje ostaci ulaza u tunel. Ostaci su toliko zarasli i zatrpani raznoraznim smećem da sam jedva vidio ulaz u tunel, koji je uvučen oko 20 m u brdo. Nakon malo podrobnijeg uviđaja, ustanovio sam da se i ovaj tunel urušio. Štaviše, vidio sam putić koji se penje na brdo kroz kojeg tunel prolazi. Popeo sam se na brdo, i imao sam šta vidjeti! U sred brda postoji veliki krater, isto kao vulkanski. Krater je odavno obrastao travom i sitnim rastinjem. Ali potpuno je jasno da je taj krater nastao urušavanjem brda u prostor tunela. Naravno nisam bio lud da se spuštam u krater i istražujem je li odatle moguće ući u tunel ....
19. Vratio sam se na lokaciju gdje betonska cesta kreće naglo nizbrdo i oprašta se s putem pruge. Sišao sam tim putem skroz dole do Podorašca, tj. do magistralnog puta M-17. Nagib tog puta je izuzetno veliki, što bi naš narod rekao pravi piklič. Pošto sam tu "izgubio korak" s putem pruge, nisam ga više mogao naći a i dan mi se približavao kraju. Tako da sam se pokupio i zaputio nazad prema Sarajevu. Kasnije sam na Google Earthu vidio kako zaobići taj urušeni tunel i opet izaći na put bivše Južne pruge iznad Podorašca i "ugrabiti" još par kilometara puta pruge, sve dok se ne spusti do nivoa magistralnog puta M-17.
Opaska: Da Hamzza nije "izgubio korak", naišao bi na još jedan tunel, duljine 165 m, kod sela Čiraš.
11. Pedesetak metara nakon usjeka, put pruge dolazi do sljedećeg tunela. Taj tunel je nažalost urušen. Ulaz tunela je bio superteško zarastao i uspio sam ga iskrčiti uz pomoć dvojice lokalnih momaka koji su se tu zadesili i koje sam uspio usput "zaintrigirati" za historijat ove pruge. Kad smo uspjeli ući u tunel, ustanovili smo da je moguće ući samo 2-3 metra unutra, i onda vas dočeka zemljano-prašinasto-kamenjarski zid. Dakle, tunel se u potpunosti urušio na tom mjestu. Brdo je propalo u njega i do plafona ga napunilo. Nepoznato mi je koliko je dug taj urušeni dio. Možda je samo nekoliko metara, a možda i stotinu. Kao da je više i bitno ... Nije mi poznato ni kada se tunel urušio, iako pretpostavljam da se to desilo decenijama ranije.
Opaska: Tunel je duljine 112 m.
12. Pošto kroz tunel nije moguće proći, put bivše pruge je naknadno nekad "dograđen" i obilazi desno oko tunela, padinom klisure. Nakon par stotina metara, na lijevo sam opazio suprotni ulaz od istog urušenog tunela, ali i ovaj ulaz je bio superteško obrastao i nije mi se dalo da sad i njega raskrčujem. Uostalom nemam hrabrosti da ulazim u tunel koji je već poluurušen. Uglavnom, u toj tački se opet vraćamo na put pruge i nastavljamo dalje prema Konjicu.
13. Par stotina metara nakon te tačke, prolazi se pored javne česme koju je neko ranih 2000-tih napravio.
Opaska: Dionica između tunela iz točke 12. i tunela iz točke 14. je duljine 270 m. Baš zato jer je ovdje česma, sumnjam da je ova fotografija snimljena na toj dionici.
14. Par stotina metara dalje, dolazi se do sljedećeg tunela. Ovaj tunel je sasvim prohodan, iako je i on ishaban, orohnuo, klimav, mokar, mračan, hladan, nesiguran, star, i nadasve predivan. I ovaj tunel je podugačak i mota na lijevu stranu. U njemu po putu ima i povećeg kamenja pa sam se malo napatio s vozilom. Koliko sam uspio vidjeti (tj. naćorati), ovaj tunel je skoro cijeli ozidan. Nisam primijetio ima li u njemu dimnjak.
Opaska: Tunel je duljine 129 m.
15. Nakon izlaska iz ovog tunela, nagib puta se malo izravnava, a i klisura prestaje i pretvara se skoro pa u visoravan. Put prolazi kroz jedan poduži usjek u kojem je put ulegnut, pa se u tom ulegnuću napravilo podublje jezero vode. Prošao sam autom, ali mi se sam okupao pod iako mi je zemljano odstojanje vozila 220 cm.
Opaska: od tunela iz točke 14. do sjevernog ulaza u stanicu Brđani p/I ima 289 m.
16. Par stotina metara dalje, put je sada (čini mi se) potpuno ravan i dolazi se do željezničke stanice Brđani pod Ivanom. Lokacija je predivna. Preko puta stanične zgrade je lijep drvored. I zgrada je u vrlo dobrom stanju i useljena je. Pričao sam s vlasnikom i napravio sam dobre slike.
Opaska: Stanica Brđani je duljine 288 m.
17. Par stotina metara nakon stanice Brđani pod Ivanom, put pruge se opet naginje nizbrdo, ali sada postaje betonirani put (ne asfaltirani nego betonirani, koliko se mogu sjetiti). Nakon ~ 500 m, put vrlo naglo opada nizbrdo, pod tolikim nagibom da nema šanse da je tuda išao voz (većina vozila se tuda moraju penjati u prvoj brzini). To mi je bilo čudno, pa sam tu stao i istražio situaciju.
Opaska: Između južnog ulaza u stanicu Brđani pod Ivanom i sjevernog portala tunela iz točke 18. ima 532 m. Mislim da je ova slika snimljena upravo na ovoj dionici (duljine 532 m).
18. Ustanovio sam da, oko 10 m prije tačke gdje se put naglo obara nizbdo, nalijevo postoje ostaci ulaza u tunel. Ostaci su toliko zarasli i zatrpani raznoraznim smećem da sam jedva vidio ulaz u tunel, koji je uvučen oko 20 m u brdo. Nakon malo podrobnijeg uviđaja, ustanovio sam da se i ovaj tunel urušio. Štaviše, vidio sam putić koji se penje na brdo kroz kojeg tunel prolazi. Popeo sam se na brdo, i imao sam šta vidjeti! U sred brda postoji veliki krater, isto kao vulkanski. Krater je odavno obrastao travom i sitnim rastinjem. Ali potpuno je jasno da je taj krater nastao urušavanjem brda u prostor tunela. Naravno nisam bio lud da se spuštam u krater i istražujem je li odatle moguće ući u tunel ....
19. Vratio sam se na lokaciju gdje betonska cesta kreće naglo nizbrdo i oprašta se s putem pruge. Sišao sam tim putem skroz dole do Podorašca, tj. do magistralnog puta M-17. Nagib tog puta je izuzetno veliki, što bi naš narod rekao pravi piklič. Pošto sam tu "izgubio korak" s putem pruge, nisam ga više mogao naći a i dan mi se približavao kraju. Tako da sam se pokupio i zaputio nazad prema Sarajevu. Kasnije sam na Google Earthu vidio kako zaobići taj urušeni tunel i opet izaći na put bivše Južne pruge iznad Podorašca i "ugrabiti" još par kilometara puta pruge, sve dok se ne spusti do nivoa magistralnog puta M-17.
Opaska: Da Hamzza nije "izgubio korak", naišao bi na još jedan tunel, duljine 165 m, kod sela Čiraš.
- Prikačeni fajlovi
-
- fgghgvvvv6677gghhhhu.jpg (322.36 KiB) Pogledano 1510 puta
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Napisao si pod točkom 7 da vidiš neki dimnjak u tunelu. To je odzračnik (tako se to zvalo). Relativno je to dugačak tunel pogotovo što je u krivini pa nema dobar propuh. Na JŽ-u je možda najpoznatiji takv tunel u Rijeci. Nalazio se na pruzi Sušak (na samoj obali mora)-Sušak pećine (iznad na pruzi Rijeka-Zagreb) Tunel je dugačaki i spiralni. I danas se vidi. To je samo između 2 kolodvora. Poslije '45 (preciznije najvjerovatnije '46. nisam potpuno siguran) se u tom tunelu dogodila velika nesreća. Putnički vlak sa parnom lokomotivom serije 32 je zaglavio u tunelu. Kako je tunel spiralni i slabo je provjetravanje a stalno je pruga masna od tople vode i vodene pare koja sadržava i masnoće. Lokomotiva serije 32 ima 4 cilindra (praktično 4 parna stroja) je proklizala. Strojovođa je mislio da vozi naprijed a u stvari su se kotači vrtili u mjestu. Putnici su se pogušili u vlaku u tunelu. Ne bih znao koliko točno ljudi. Iza toga je bio zabranjen promet vlakovima za prijevoz putnika sa parnim lokomotivama kroz taj tunel. Danas može uredno voziti i vlak sa prijevozom putnika jer je to već dugo elktrificirano. Povremeno znaju i voziti putnički vlakovi kroz tunel. To je obično kada su kakvi radovi između kolodvora Rijeka i Sušak pećine. Tada sa dizel lokomotivama prevlače putničke vlakove iz kolodvora Rijeka kroz sam grad do kolodvora Sušak. U sastavu vlaka je obavezno i elektrolokomotiva koja nastavlja vuču od Sušaka dalje.
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Ja sam prepisao točno onako kako je Hamzza napisao. Sad vidim da sam u zadnjoj riječi pogriješio jedno slovo. Nije Čiraš, nego Čirat. Tunel je kod sela Čirat. Isto tako, napisao sam da je most Lukač duljine 63 m, jer tako kaže vlasnik vodenice, koga sam spomenuo. Na internetu piše da je duljina tog mosta 55 m, ali ja vjerujem njegovom mjerenju (mlinar svakog dana obilazi vodenicu).
Re: Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar
Verovatno detalj sa železničke stanice SARAJEVO ?
Vremenski perid je ili pre ili za vreme WW I.
Vremenski perid je ili pre ili za vreme WW I.
- 273422289_10224593299174241_8576643013392925419_n.jpg (211.76 KiB) Pogledano 1445 puta
Ko je OnLine
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta