Pruga uzanog kolosjeka Sarajevo-Mostar

[železocestnik]

Pozdravljeni,

Ing. Karl Schnack napisao je i članak o razvoju železnica u Bosni i Hercegovini:

Die Entwicklung der Eisenbahnen in Bosnien und der Herzegowina, in: FS der dt. Staats-Oberrealschule in Brünn, 1902, od strane 153-172
link do članka: https://archive.org/details/festschrift ... ut/page/n7

U knjizi o historiji železnica u Austro-ugarskoj napisao je dio o BiH:

Entwicklung der Eisenbahnen in Bosnien und in der Herzegowina, u:Geschichte der Eisenbahnen 5
I ova knjiga se može naći na internetu.

pozdrav
Darko

[mali.paja]

Kod povlačenja 1945. njemačka vojska je u nedaleki tunel Glogošnica dovukla vagon(e) u tunel pun(e) eksploziva i isti aktivirala. Pola tunela je urušeno. Tunel je na lijevoj obali Neretve udaljen od mosta možda parsto metara.Sve se to odigravalo početkom '45 ili sami kraj '44. U Mostar su partizani ušli 14.02.1945. Najvjerovatnije je i most tada oštećen. Znam da su kod povlačenja (nisam siguran koja vojska) Nijemci ili ustaše 1 teretni vlak sa zatvorenim vagonima obilježili crvenim križem na bijelom krugu da izgleda kao da su ranjenici kako ih ne bi mogli saveznički avioni bombardirati.
Poslije '45 pa sve do zatvaranja uzane pruge 05.11.1966. preko mosta je bila trajna brzina korakom (5km/h). To je bilo iz razloga jer je bio mali radijus krivine. Radi toga između Mostara i Konjica su mogle voziti samo lokomotive serija 73, 83, 185 i 189 (ove dvije zanje su Klose). Mogla je i lokomotiva serije UNRRA voziti ali one su uglavnom bile na manevri u Mostaru i vozile su eventualno do Ploča. Njihova velika prednost je što su imali mali radijus krivine od samo 50m. Radi toga su lokomotive serije UNRRA najviše vozile na šumskim prugama Zavidovići-Olovo-Han Pijesak, Prijedor-Srnetica-Drvar i oko Jajca prema Srnetici. To su mogle radi toga što od 4 pogonske osovine 2 srednje su bile bez vijenca bandaža. Mana im je bila što su imali prenisko ložište. Zimi su dosta rano padali veliki snijegovi odmah negdje iza Raške Gore. Snijeg između kolosijeka ugažen i nisko ložište gušili su dosta vatru. Lokomotive serije 85 nisu mogle tom prugom voziti. Eventualno kad se kakva lokomotiva slala na veći popravak u Sarajevo u Tvornicu Vaso Miskin Crni onda su se sa lokomotiva serije 85 skidale tjerne motke. U Mostaru su se skoro pa svi popravci radili kako na lokomotivama tako i na vagonima. Da li se moglo napraviti oko mosta na AH veći radijus? Pretpostavljam da nije? Most je nekoliko puta oštećivan da ne kažem rušen. Pisao sam i o tome da je u dvadesetim godinama 1 vojni transport odletio u Neretvu sa mosta kada je top zapeo. Pitanje je u kakvom su stanju bili više upornjaci na obje strane?
Što se tiče radnih logora oko mosta to nije trebalo biti iskazano kao kakvo stajalište. Dok je potreba za eventualnim zaustavljanjima obično se privremeno propiše 1 vlaku zaustavljane u km "XY" u jednom i drugom pravcu radi tih radnika i problem je riješen. I danas se na isti način to riješava na udaljenijim i nepristupačnijim gradilištima.
Malo sam više odgovorio i napisao sa podacima koji nisu striktno za ovu prugu?

[PECELJ]

Za g.Igora legaza :

Mislim da Vaša razmišljnja na početku ove strane idu u pogrešnom pravcu.

G.Srećko Ignjatović nije postavio ovu sliku na na HR forumu a ona govori o mnogo toga :

Pruga_Sarajevo_Ploce-177.jpg (179.59 KiB) Pogledano 2175 puta

Samim tim ni fotografija K.Chestera je pogrešna što se tiče datuma. Znači nije iz 1045.godine.

Kasnije šta se dešavalo, je uglavnom poznato :

- lučni most traje od 1928/29 do 1943 i diverzije
- Nemci i Italijani prave privremeni pravougaoni rešetkasti most i on traje do 1945.godine
- 1945.godine se pravi novi lučni most (prema onoj skici) , kraćih dimenzija, jer se u Neretvu pobijaju 2 noseća .stuba.

[Igor Legaz]

U ovom slučaju (koji nimalo nije lako rješiv), mislim da je gospodin Srećko Ignjatović previdio bunker Akeksin Han i upisao krivu godinu.

Dok god je bunker Akeksin Han bio u prostoru (a fotografija iz attachment je iz 1943.), nikakav vlak nije mogao preći preko uzvodne mikrolokacije mosta kod tog bunkera.

Tek kad je bunker uklonjen iz prostora, tek tada je bilo izvedivo postavit šine, prije toga ni teorijski.

Na fotografiji se u prednjem planu vidi prelomljeni drumski most, a u stražnjem planu (na desnoj obali Neretve) je bunker Aleksin Han i pokraj njega prelomljeni željeznički most na nizvodnoj (originalnoj) mikrolokaciji.

Snimatelj fotografijom nije "uhvatio" i bunker Karaula (lijeva obala Neretve) koji još postoji u prostoru (kao ruina).

[Igor Legaz]

U Rodoču (južno od Mostara), nekoć je bio vojni aerodrom.

U prvom prilogu je detalj karte (M = 1 : 250000) iz kraja tridesetih, na kojoj je vidi kolosijek za "Airfield".

[Igor Legaz]

Legenda:

yellow = pruga (760 mm) Mostar (prema sjeveru, lijevo) - Buna (prema jugu, desno)

red = aerodromski kolosijek (760 mm)

[Igor Legaz]

Legenda

green = train

[PECELJ]

Za g.Igora Legaza :

U principu ste dobra zapažanja na onoj fotografiji iz 1943.godine.

Samo sad se postavlja pitanje od kuda u reci srušeni most koji je lučnog oblika ??? Iz kog je on perioda ?

Materijal kojim raspolažemo nije baš sasvim siguran i relevantan u pogledu tačnosti. Pre svega datumi događaja.

[Igor Legaz]

Imam odgovor za slučaj "1928. vs. 1945.", ali idemo redom.

Ove fotografiju u potpunosti isključuju svaku teorijsku mogućnost dislociranja željezničkog mosta Aleksin Han, nekoliko metara uzvodno od mikrolokacije "bunker Aleksin Han", dok je taj bunker bio u prostoru.

Dodatno, iz srednje fotografije dobivam dojam da su polumjeri krivina s obje strane mosta nešto povećani, u posljednjoj verziji željezničkog mosta Aleksin Han. Ipak je razmak između starog i novog upornjaka na lijevoj obali Neretve, osjetno veći od razmaka između starog i novog upornjaka na desnoj.

[Igor Legaz]

Koliko god da su "majstori" često "šlepavi', ipak mislim da su znali da most u kanjonu, bilo koje rječice, ne može imat ovakve podupirače (kao na slici).

Neretva, doduše, nije onako moćna kao Drina, ali kad nabuja "bye-bye". Ti željezni podupirači dosta liče na one podupirače od skela koje se montiraju uz kuću, kad se piturava fasada. Zapravo, ispod mosta i jest skela.

Mogla je bit 1928. godina, a evo kako:

Radnici su zadržali upornjak kod bunkera, dok su upornjak na lijevoj obali napustili i napravili novi malo uzvodno, pa je novi most morao bit dulji od prethodnog (kao na slici).

Radnici, dalje, na licu mjesta sastavljaju nov most, malo uzvodno od dotadašnjeg mosta, a sve to vrijeme promet teče i odvija se preko dotadašnjeg mosta.

Prilikom montaže, novi most kao da je i oslonjen "malo ukoso" o nov upornjak na lijevoj obali (vidi se na slici to ukošenje).

Kad su radnici dovršili montiranje (zakivanja, varenja), onda dolaze dva "vagona-dizalice", pa odstranjuju dotadašnji most, a onda su novi most ugradili o stari upornjak kod bunkera i o novi upornjak na lijevoj obali.

Tako je bunker Aleksin Han (na desnoj obali Neretve), mogao "doživjet" 1945.