Slovenija

[mali.paja]

10.11.2012.
Most na Soči.









Na lokomotivu se montira kamera za snimanje.

[mali.paja]

09.11.2013.
Most na Soči. Ovdje je zadržavanje samo radi potreba vuče. Ovo vrijedi uvijek za svaku vožnju. Iz Mosta na Soči vozi auto vlak na relaciji Most na Soči-Podbrdo-Bohinjska Bistrica i natrag. U Podbrdu se isto vrši ukrcaj i iskrcaj automobila. Putovanje automobilima se puno skraćuje ovako. Preko planine često autom zimi nije moguć promet radi snijega.







Ovaj signal nema nikakvu funkciju. To je muzejski izložak. U kolodvoru se nalazi mali muzej.

[ivanjz]

Odlična reportaža g. mali.paja. Ima šta da se vidi i na neki naćin da Vam zavidimo na ovom fenomenalnom izletu! Takođe da se divimo Slovencima koji to sve odlično održavaju, za razliku od ostalih.

[mali.paja]

Prugom Jesenice-Nova Gorica sam se ranije vozio dva puta. Prvi put je bilo negdje sredinom devedesetih. Bio je to „Veliki krug Slovenije“ Počinje i završava u Ljubljani. Relacija je: Ljubljana-Jesenice-Nova Gorica-Divača-Postojna-Ljubljana ili obratno. Nešto malo preko 300km. Organizirana je vožnja za ljubitelje željeznica. Vlak je bio krcat. Iz Ljubljane nas je vukla 06-018 do Jesenica. U Jesenicama je lokomotiva otišla na okretanje (promjena smjera vožnje) i vratila se sa 33-037. Jesenice-Nova Gorica-Sežana vlak su vukle dvije lokomotive. U Sežani je 33-037 ostala za vožnju nekih Talijana drugi dan. Mi smo sa 06-018 otišli u Ljubljanu.
Postoji i „Mali krug Slovenije“. Taj krug nisam cijeli prošao sa parnjačom. Neke dijelove sam prošao sa ostalim vlakovima. Relacija je: Ljubljana-Zidani Most-Sevnica-Trebnje-Ljubljana ili obratno.
Oba ova su kruga u turističkoj ponudi Slovenije.
SŽ u ponudi ima dvije garniture muzejskih vlakova. Malo podataka:
Jedan je da grubo kažem veliki i drugi mali. Veliki se sastoji od četvoroosovinskih a mali od dvoosovinskih vagona. Oba vlaka imaju isti kapacitet od 320 sjedala. Težina velikog vlaka je 160t. Mali je težak 100t. Od hladne lokomotive do spremne za vožnju potrebno je oko 6 sati zimi a ljeti oko 5 sati neovisno o seriji locomotive. Da bi se lokomotiva nakon vožnje zahladila je potrbno oko 2 sata. Iz ložišta se izbaci vatra i ostane samo takozvana rezervna vatra. Ona se pusti da se sama postepeno gasi i lokomotiva hladi.
Posadu jednog muzejskog vlaka sačinjavaju: šef vlaka, vlakovođa, kondukter, mehaničar za vagone, mehaničar za lokomotive, strojovođa i ložač. Šef vlaka, mehaničar za vagone i mehaničar za lokomotive su zaposlenici muzeja. Mehaničar za vagone i lokomotive su u stvari bravari. Pošto su stari vagoni i dijelovi su posebni. Odbojnici na vagonima su isto prastari. Zašto ide i bravar za lokomotive? Strojovođe i ložači na parnim lokomotivama su prekvalificirani strojovođe elektro i dizel vuče. Koliko su svi oni dobri i entuzijastični ipak imaju jedan problem. Svi imaju završene srednje tehničke škole. Nemaju nimalo iskustva iz radionice. Nekad, prije nego je netko postao strojovođa morao je najprije raditi u radionici. Iza toga je išao za ložača i tek poslije za strojovođu. Ovi mladi strojovođe nemaju iskustva sa ležajima, grijanjima istih i podmazivanja. Prije su imali problema sa kvarovima na parnjačama. Kako lokomotivski bravar prati vlak isto je smanjeno na najmanju moguću mjeru. Ti bravari imaju ručni elektronski mjerač topline. U određenim kolodvorima idu uz osovine i mjere da li se iste pregrijavaju. Nekad se to ispitivalo primicanjem ruke u blizinu osovine. To se pokazalo nepouzdanim. Jer na niskim temperaturama primaknutoj ruci je uvijek toplo, iako se osovina nije pregrijala. Strojovođa i ložač na muzejskom vlaku rade maksimalno 12.00 sati.

[mali.paja]

Drugi put sam se vozio negdje u ljeto 2006 godine. Imao sam akreditaciju kada je bila stogodišnjica te pruge. Vlak je išao sa parnjačom Jesenice-Most na Soči. Dalje je vukao dizel do Nove Gorice. U vlaku su bili direktori nekih uprava nastalih raspadom JŽ-a. Iz Srbije je bio neki predstavnik ili delegacija. Direktor nije bio ako se ne varam (ne sjećam se točno). Iz BiH su bili direktori iz Federacije i RS. HŽ je predstavljao direktor. U Mostu na Soči je ušao tadašnji čelni čovjek vlade Slovenije Janša. I sada kada ovo pišem sjetim se da su svi ti čelnici države i novonastalih uprava željeznica smjenjeni radi korupcije. Neki su i osuđeni i u zatvoru ili će u zatvor (HŽ, ŽRS, Janša). Za federalca iz BiH i vašeg direktora u Srbiji ne znam kako su završili.
Noćas toliko.

[mali.paja]

Pa da nastavimo sa pisanjem.
21.11.2011. Krenuli smo iz Mosta na Soči prema N.G. Malo da vidite unutrašnjost dvoosovinske muzejske garniture. Prvi je službeni vagon koji je nekad bio u sastavu pomoćnog vlaka. Za one koji ne znaju što je pomoćni vlak: to su vagoni za intervenciju na pruzi kod udesa. Ne znam kako sad ima tko to određeno. Znam da je ŽTP Zagreb imao: Dizalicu, Pomoćni vlak prvog ranga i drugog ranga. Dizalica je išla na samo velike intervencije. Pomoćni vlak prvog ranga je bio u Zagrebu i Dizalica a ostali su imali Pomoćni vlak drugog ranga. Ovo ostali mislim na veće čvorove kao: Knin, Varaždin, Vinkovci itd. Idemo mi sa slikama.







Serija 25 grabi prema N.Gorici.

[mali.paja]

Još smo na 21.11.2011. Blizu smo N.G. Vidi se cestovni Solkanski most.



Prolazimo pored groblja iz Prvog svjetskog rata.



Cestovni most sa druge strane.

[mali.paja]

Ispričavam se što ne mogu nastavit još ovu temu. Čekam da mi se slike opet povrate. Za to vrijeme ću malo pisati o drugim stvarima.

[mali.paja]

Dobova 14.02.1999. Vlak za zaljubljene na dan sv.Valentina. Slovenski muzejski vlak je vozio od Z.G.K. do Gornja Stubica. Do Dobove je vlak vukla lokomotiva serije 342 iako je i parnjača bila pod parom. Do Zagreba je parnjača sama vukla.

[mali.paja]

Negdje u Sloveniji? Nova Gorica?