FORUM LJUBITELJA ŽELEZNICA

Da završim sa lepotanom
812-174 Depo Subotica, 31. jul 2010..Skinuto sa nekog sajta.

Da li šinobusi voze još negde na našim prugama?

Zanimljivo

Šinobus na nepoznatoj lokaciji.

Izvor: FB

http://www.google.com

Fotografija verovatno prvog izrađenog šinobusa u "Goši".

Izvor: FB

http://www.google.com

Još jedna fotografija JDŽ 812 na nepoznatoj lokaciji :

Prošlost i budućnost.

Izvor: Sa foruma takini.

http://www.google.com

Četverodelni šinobus u stanici u Pločama.

http://www.google.com

Ovo su šinobusi depoa Mostar. Kupljeni su polovni u Njemačkoj krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Glavni trgovac je bila neka žena iz Srbijanka udata za Nijemca. Preko nje su kupljene i lokomotive Švabice (V160 i V260), JŽ serija 734 za ŽTP-Zagreb. Šinobusi su kupljeni na otpadu, uređeni i prodani ŽTP-u Sarajevo. U Mostaru su se zadržali 10-12 godina, do dolaska Mađara. Poslije su završili u B.Luci gdje su i završili svoje. Šinobusi su imali kratku prikolicu koja je bila podijeljena na 2 dijela. Jedan dio je bio putnički sa sjedalima a drugi prtljažni. I u tom prtljažnom dijelu bile su drvene klupe koje su se mogle spustiti sa strane za sjedenje. Šinobusi su u početku prometovali samo između Konjica, Mostara i Ploča. Par godina prije nego su se povukli sa ove pruge su vozili između Konjica i Bradine. Radi velikog uspona od preko 25 promila vozila su samo motorna kola. Zimi se znalo dogoditi da se jedna motorna kola ugase i ne mogu upaliti. Onda su znali sa drugim gurati i paliti, kao auto kad pališ na guranje. Ovo guranje je bilo u Konjicu jer je tamo ipak zimi bilo snijega i hladnije. Ovi šinobusi su imali na krovu i reflektore. Na remont su išli u Zrenjanin u ŠINOVOZ. Tamo su obično svaki put napravili neku preinaku. Između strojovođe i putničkog dijela nije bilo nikakvih pregrada. Po dolasku iz Zrenjanina kako je išla koja garnitura pregrađen je putnički dio od strojovođe. U sastvu jednog vlaka maksimalno su mogla biti 2 motorna kola i 2 prikolice. Nije se moglo iz jedne upravljačnice upravljati sa drugom. Ukoliko je vlak bio četvorodjelni oba motorna kola su morala biti zaposjednuta sa strojovođama. Strojovođe kod vožnje su se sporazumjevali sa zujalicama. Čak nisu imala automatsko prebacivanje nego je strojovođa stiskao papučicu za gas. Kada je htio preći u veći položaj (brzinu) otpustio bi (maknuo nogu) sa gasa, prebacio brzinu i ponovno pritisnuo gas.Bio je jedan jutarnji vlak iz Mostara za Ploče oko 5 sati. Na njemu je bila velika gužva. Gužva je bila jer je po ukidanju uzane pruge 1966 radionica za popravak vagona i lokomotiva iz Mostara preselila u Čapljinu sa kompletnim ljudstvom. Kad su stigli šinobusi u 4 kola nisu svi mogli stati. Tada je od ZJŽ u Beogradu traženo posebno odobrenje o dodavanju još 1 prikolice. Tako je samo taj 1 vlak mogao prometovati sa 2 motorna kola i 3 prikolice. Jedan od strojovođa koji je vozio te vlakove i mirovinu zaslužio na njima je i moj pokojni otac. Osim što je vozio na normanotračnoj pruzi bio je i strojovođa na uzanoj. Za sad toliko. Malo sam duži bio?

Odlična priča g. mali paja. Hvala Vam!