Milojko Bogdanović

Zanimljive priče o ljudima vezanim za železnicu
Pošalji Odgovor
Korisnikov grb
presa
Šef stanice
Poruke: 378
Pridružen: 30 Mar 2012, 11:15
Mesto: Мали Борак
Kontakt:

Milojko Bogdanović

Poruka od presa »

Jagafoto je napisao:

"edno ratno siroče je, spletom okolnosti i upornošću postalo šef radionice za opravku kola - nekadašnje ložionice Lajkovac... Radi se o Milojku Bogdanoviću sinu Jeremije i Draginje koji nisu preživeli Prvi svetski rat i koji je o svom životnom putu zapisao sledeće:

Rođen sam 1912. godine u selu Kumanici u siromašnoj zemljoradničkoj porodici. Otac mi je bio u ratu 1912. i 1913. godine, zatim je 1914. ponovo otišao u Prvi svetski rat i nije se vratio jer je povlačenjem kroz Albaniju poginuo. Majka mi je umrla 1917. godine i tada sam ostao sa bratom i sestrom potpuno nezbrinut jer imovine što je bilo sve je propalo.
Zbog siromašnog stanja primljen sam, 1922. godine u dečji dom u Čačku koji je obrazovan za siromašnu i nezbrinutu decu. Po završetku prvog i drugog razreda osnovne škole premešten sam u dečji dom u Kosovskoj Mitrovici, a odatle po završenoj osnovnoj školi u Beograd i Belu Crkvu gde sam završio I razred gimnazije.
Dalje školovanje mi je onemogućeno iz razloga što država nije htela i nije mogla da nas izdržava. Iz Bele Crkve upućen sam u Suboticu u dom za šegrte. Tu su me upisali u Železničku školu koju sam pohađao u vremenu od 1927. do 1930. godine. Po završetku zanata, četiri godine sam radio kao bravar pri ložionici Sombor; 1932. godnie položio sam ispit za ložača ali mi nije dozvoljeno da nastavim loženje kao kandidat za mašinovođu. Početkom maja 1934. godine podneo sam ostavku na službu zbog odlaska na odsluženje vojnog roka. Po odsluženju vojnog roka, ponovo sam primljen za bravara pri ložionici Sombor. Taj posao sam radio do marta1936. kada sam postavljen za kandidata za mašinovođu. Posle godinu dana premešten sam u ložionicu Vinkovci gde sam kao kandidat mašinovođe proveo vreme do Nove 1938. godine kada sam ponovo vraćen za bravara - pomoćnog poslovođu a zbog nesrećnog slučaja na lokomotivi kojom sam prilikom povredio desno oko. Od oktobra 1938. godine sam vršio dužnost pomoćnog poslovođe sledećih godinu dana kada sam regulisan sam za činovnika X platne grupe v. d. poslovođe pri ložionici Vinkovci. Na ovoj dužnosti sam ostao sve do 17. maja 1941. godine kada sam otpušten sa teritorije N.D.H. (Nezavisne Države Hrvatske).
Po prelasku u Srbiju, 21. maja 1941. zbog nemanja sredstava za život, javio sam se u Beograd u Ministarstvo Saobraćaja gde sam primljen u službu i postavljen kao poslovođa u ložionicu Užice, a po svojoj želji.
Od 21. maja 1941. godine do oslobođenja proveo sam kao poslovođa u ložionici Užice. 1941. godine za vreme oslobođenja Užica od partizanskih Odreda, od strane rukovodioca toga Odreda, prilikom mobilizacije, određen sam na dotadašnju dužnost u ložionici gde se vršila izrada i opravka raznog oružja kao i opravka lokomotiva. Prilikom povlačenja partizanskih odreda i ponovnog dolaska okupatora sklonio sam se u obližnju okolinu a posle nekoliko dana vratio sam se na svoje mesto.
Od decembra 1941. godine do oslobođenja proveo sam na svojoj dužnosti kao poslovođa, bez nekog zalaganja za službu, dokaz je to što nisam hteo da idem na dizanje u ložionicu u Lajkovac sa pomoćnim vozom kada su partizanski odredi naterali lokomotivu u okretnnicu. Za ovaj prestup sam od strane uprave (šefa) stavljen na raspoloženje. Po oslobođenju Užica od okupatora odmah sam se povratio na svoju dužnost ulažući sve moje sposobnosti na osposobljevanju porušenog saobraćaja, a to činim i danas.


Slika

U njegovom službenom dosijeu piše i da je 1947. godine (iz koje datira gornja fotografija Milojkova), dobio sledeću stručnu ocenu:

Kao poslovođa pokazao se kao odličan službenik, kako zalaganjem, i ekspeditivnošću tako i sa svojom stručnošću. Dobar je organizator posla čime redovno postiže prebacivanje radnog plana sa odličnim kvalitetom posla i sa velikim uštedama materijala. Kao stručnjak ima dobar autoritet u samoj radionici. Svo svoje stručno znanje stavlja na raspoloženje zadacima koji se pred njega postavljaju. Uporan je u radu i ne odstupa od svojih zamisli. Drug MIlojko ima najviše uslova da se razvija u sadašnjoj struci s time da postane i veći nadzorni organ iste struke.
Stručna ocena je data od strane kadrovika ložionice a u saradnji sa šefom ložionice.
Kao odličan službenik je proglašen u Prvomajskom takmičenju za UDARNIKA i novčano nagrađen od strane uprave ložionice.

Od novembra 1947. Milojko je Titovog Užica premešten u ložionicu Lajkovac, na mesto poslovođe vuče. Od 1954. godine postaje šef odeljenja za opravku lokomotiva i kola u Lajkovcu a od 1963. Milojko je šef radionice u Sekciji za vuču Lajkovac da bi od 1968. postao šef Lokomotivskog depoa Lajkovac.
Penzionisan je u aprilu 1970. godine...

Povratak na “Priče o ljudima i železnici”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 1 gost