Priča o železničkim rampama

Zanimljive priče sa motivima uskog koloseka

Urednik: mitra

Pošalji Odgovor
mitra
Desetar pruge
Poruke: 20
Pridružen: 30 Mar 2012, 12:41
Kontakt:

Priča o železničkim rampama

Poruka od mitra »

Danas smo često u prilici da čitamo o nesrećama koje se događaju na pružnim prelazima. Razlozi su razni – ili nema novca za propisne pružne prelaze ili su ljudi neodgovorni.A tako ranije nije bilo. Dobro se sećam rampe na pruzi uzanog koloseka Lajkovac – Beograd. Nalazila se odmah po izlasku iz železničke stanice u Lajkovcu, tamo gde se završavala železnička kolonija. Ta rampa je bila od velikog značaja, jer je preko pruge prelazio put koji se u Ćelijama, kao i danas, račvao prema Beogradu i Čačku. Nije u prošlosti bilo toliko putničkih i teretnih vozila, ali je bilo mnogo zaprežnih kola, jer su gotovo sva domaćinstva iz Sela Lajkovca imala njive ispod pruge, u potesu. I nisu prelazila samo kola i pešaci, već su posle žetve pšenice i berbe kukuruza napasali stoku po tim njivama. Koliko sam puta kao dete plakala pred zatvorenom rampom što zbog straha, što zbog nemoći da sačuvam stoku da se ne razbeži ili da ne udare u neki auto ako bi se tu zatekao. Od mogućnosti daistrče na prugu u momentu zatvaranja rampe, premirala sam. A tek kad naiđe voz! Pa još kad pisne lokomotiva da zaplaši stoku da ne navire na rampu! Bože, koliko nam je strepnje u duši bilo od te spuštene rampe. A u dvorištu kolonije sede gospođe i nijedna nikad nije potrčala da nam pomogne. Kad voz prođe i rampa počne da se otvara, nama, nama svane pred očima. I tako do povratka kući ili do sutrašnjeg dana.
Na priloženoj fotografiji imamo sličnu situaciju. Pruga preseca put i rampa je tu, a tu su i železničari koji brinu o tome da rampa bude uvek ispravna i da se u pravom trenutku otvori i zatvori. Dvojica ih je, jer se rampom ručno manipulisalo. Šta ako dežura samo jedan radnik, pa slučajno zaspi“!!! Sačuvaj bože! Odmah do rampe su kuće, a tu su i dečica koja su se potrudila da stanu u kadar. Nema automobila, ali vidimo da neko nadire na biciklu. U to vreme su samo retki srećnici imali to prevozno sredstvo. I biciklisti su se redovno zaustavljali pred zatvorenom rampom. Kao sav normalan svet.

Slika

lozacev sin
Ložač
Poruke: 135
Pridružen: 22 Avg 2013, 23:58
Kontakt:

Re: Priča o železničkim rampama

Poruka od lozacev sin »

mitra piše:Danas smo često u prilici da čitamo o nesrećama koje se događaju na pružnim prelazima. Razlozi su razni – ili nema novca za propisne pružne prelaze ili su ljudi neodgovorni.A tako ranije nije bilo. Dobro se sećam rampe na pruzi uzanog koloseka Lajkovac – Beograd. Nalazila se odmah po izlasku iz železničke stanice u Lajkovcu, tamo gde se završavala železnička kolonija. Ta rampa je bila od velikog značaja, jer je preko pruge prelazio put koji se u Ćelijama, kao i danas, račvao prema Beogradu i Čačku. Nije u prošlosti bilo toliko putničkih i teretnih vozila, ali je bilo mnogo zaprežnih kola, jer su gotovo sva domaćinstva iz Sela Lajkovca imala njive ispod pruge, u potesu. I nisu prelazila samo kola i pešaci, već su posle žetve pšenice i berbe kukuruza napasali stoku po tim njivama. Koliko sam puta kao dete plakala pred zatvorenom rampom što zbog straha, što zbog nemoći da sačuvam stoku da se ne razbeži ili da ne udare u neki auto ako bi se tu zatekao. Od mogućnosti daistrče na prugu u momentu zatvaranja rampe, premirala sam. A tek kad naiđe voz! Pa još kad pisne lokomotiva da zaplaši stoku da ne navire na rampu! Bože, koliko nam je strepnje u duši bilo od te spuštene rampe. A u dvorištu kolonije sede gospođe i nijedna nikad nije potrčala da nam pomogne. Kad voz prođe i rampa počne da se otvara, nama, nama svane pred očima. I tako do povratka kući ili do sutrašnjeg dana.
Na priloženoj fotografiji imamo sličnu situaciju. Pruga preseca put i rampa je tu, a tu su i železničari koji brinu o tome da rampa bude uvek ispravna i da se u pravom trenutku otvori i zatvori. Dvojica ih je, jer se rampom ručno manipulisalo. Šta ako dežura samo jedan radnik, pa slučajno zaspi“!!! Sačuvaj bože! Odmah do rampe su kuće, a tu su i dečica koja su se potrudila da stanu u kadar. Nema automobila, ali vidimo da neko nadire na biciklu. U to vreme su samo retki srećnici imali to prevozno sredstvo. I biciklisti su se redovno zaustavljali pred zatvorenom rampom. Kao sav normalan svet.

Slika
evo da ja nešto ispričam što sam čuo od starih.moj komšija imao plašljive konje i on je uvek sa sobom nosio dve vreće i ako se on prvi nađe ispred spuštene rampe on konjima stavi vreće na glavu.to je bilo na pruzi bos brod,derventa,doboj,Komšija se zvao Novotni Josip zvani PEPA iz Bos Lužana,Umro je oko 1982.

Pošalji Odgovor

Povratak na “Priče sa uskog koloseka”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju