Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
PECELJ napisao:Železnička stanica Beograd 70-tih godina :
stanica Beograd 70 tih 3.png
stanica Beograd 70 tih 2.png
stanica Beograd 70 tih.png
Izvor : Aca Z.Jovanovi
U pitanju je prva polovina ili sredina 60-tih godina,dakle dok još kontaktnta mreža nije stigla u beogradsku železničku stanicu.
I dok su "kennedyjevke" odmah posle stanice Zemun Gornji grad sa međunarodnim i "domaćim" brzim vozovima razvijale brzine preko
100 km/h. Jedana misaona stvar za "mudologe" na današnjim železnicama.
PECELJ napisao:Nekada se redovno putovalo za Trst direktnim vozom iz Beograda .
Znalo se i zbog čega
Polazak za trst.jpg
U blizin Trsta - Villa Opicina :
Vila opicina.jpg
Izvor . Aca Z. Jovanović
Za Trst iz Jugoslavije je vozilo nekoliko vlakova. Ovdje ću napisati moja sjećanja o tome. Iz Ljubljane su vozila 2 para lokalnih vlakova sa EMG serije 315/311. Zvali su ih i Gomulke po Poljskom predsjedniku vlade kad su nabavljene. Prvi vlak je išao negdje ujutro i vraćao se oko podne. Drugi je išao poslije podne i predvečer se vraćao. Vozili su na relaciji Ljubljana-Trst-Ljubljana. Slovenski strojovođe su skroz vozile u Trst i iz Trsta. Bilo je koliko se sjećam i vlakova samo do Villa Opicine. Ne bih znao koliko. Od kolodvora u Villa Opicini nije bilo daleko tramvajsko stajalište (polazna stanica) tramvaja za Trst. Karta nije bila skupa a putovalo se dugo kao i vlakom. Tramvaj je bio interesantan da ga je pred skoro sami kraj trebalo spuštati posebnom lokomotivom na sajlu i tako natrag izvlačiti. Još bliže od tramvaja je bila autobusna stanica za Trst. To je bio gradski autobus i jednako je karta koštala. I tramvaj i BUS su stizali u sami centar grada i nije bilo toliko daleko ni od kolodvora Trieste Centrale.
Iz Zagreba je bio 1 par vlakova. To su bili vlakovi 260/261. Relacija prometa je bila ZGK-Trst-Venecija i natrag. Znalo je biti i kursnih vagona iz Zagreba za Torino. U Zagrebu se dodavao i vagon iz Moskve. Vlak je iz Zagreba polazio oko 22 sata i u Trstu bio oko 4.30/5.00 sati. Natrag je vlak iz Trsta polazio oko pol noći i u Zagrebu bio oko 6 sati. Jedna priča oko tog vlaka. Bilo je proljeće negdje sam kraj sedamdesetih. Bio sam na kolodvoru Zaprešić kada je iz Dobove telegrafista dao raspis do Zagreba da je iz vlaka ispalo dijete. Da pojasnim što je raspis za one koji nisu Željezničari. To je ista obavijest koja se odnosi na više kolodvora na pruzi. To može biti obavijest koliko neki vlakovi kasne ili možda teretni vlakovi idu prije vremena ili ova obavijest o kojoj pišem. U konkretnom slučaju kolodvori kada dobiju ovakvu obavijest prvi naredni vlak nakon toga zaustavljaju i strojovođu pismenim putem obavještavaju o primljenom raspisu. Strojovođa je dužan tada posvetiti veću pozornost na prugu i ako treba i brzinu smanjiti. Što se u stvari dogodilo? Obitelj je putovala u Italiju. Djetetu se pripiškilo i djed ga je vodio na WC. WC-i su sa čeonih strana vagona. Na WC gdje su oni išli bila su vrata otvorena od vagona. Brzina vlaka je bila 100km/h. Vjetar je povukao dijete van i ono je ispalo. Odmah po dolazu u kolodvor Dobova su izvjestili prometnika što se desilo. Djed nije znao na kojojem dijelu pruge je djete ispalo. O tome su uzastopni vlakovi obaviješteni. Prvi teretni vlak koji je naišao pronašao je dijete između Savskog Marofa i Dobove koje je bilo živo. Prevezao ga je u Dobovu. Tamo je bila Hitna pomoć koja je dijete odvezla u bolnicu Brežice. Kako je slučaj završio ne bih znao.
Za sada toliko. Slijedi nastavak o vlakovima iz Srbije.
Kakva je situacija sa Vojvodinom prema Trstu. Negdje u osamdesetim bio je vlak iz Novog Sada i Subotice. Vozio je svako drugi dan i nosio je broj 1264/1265. Iz N.Sada je vozio ponedeljak/utorak, srijedu/četvrtak i petak/subota. Iz Trsta je vozio utorak/srijeda, četvrtak/petak i subota/nedelj. vozio je ovako godini dvije dana da bi zatim vozio svaki dan osim iz N.Sad subota/nedelja i nedelja/ponedeljak. Iz Trsta nije vozio nedelja/ponedeljak i ponedeljak/utorak. Zašto nije vozio i ta 2 dana? Kao što je normalno bilo nedeljom se nije radilo i onda nije trebalo kupce u shoping dovoziti. U Trstu se radilo cijeli tjedan. Radi toga što se radilo i u subotu onda su imali zatvorene trgovine ponedeljkom. Radi toga nije bilo vlaka nedelja/ponedeljak.
Vlakovi su imali broj 264/265.
I konačno kakva je bila veza Beograda i ostatka Srbije prema Trstu?
Jedno vrijeme bio je vlak Simplon broj 220/221 koji je vozio na relaciji Beograd-ZGK-Ljubljana-Sežana-Triste Centrale-Venezia Mestre (Venecija na kopnu)-Milano Centrale-Ženeva-Pariz. Ovaj vlak iz Beograda nije bio za shoping jer je u Trst dolazio predvečer kad se sve zatvaralo. Negdje u osamdesetim mu je skraćena relacija i umjesto iz Beograda pokretan je iz Zagreba. Znao je imati i kursni vagon za RIM u svom sastavu. Početkom devedesetih i raspadom JŽ-a vozio je na relaciji Vinkovci Pariz. U drugoj polovici devedesetih mu je skraćena relacija na Vinkovci-Ženeva da bi nakon par godina prestao skroz voziti. Vlak u povratku iz Pariza je bio zgodan za povratak iz Trsta. Kretao je negdje oko 9 sati tako tko je išao samo po kavu mogao je to ujutro odmah kupiti i brzo natrag.
Puno interesantniji je bio jedan drugi vlak. To je bio vlak Venezia Exp. On je vozio iz Atene preko Niša do kolodvora Venezia SL. Taj je kolodvor bio na otoku u staroj Veneciji spojen dugačkim mostom sa kopnom. Pruga se odvajala u Venezia Mestre. Ja sam na željeznici počeo raditi od 15.07.1976. VR 1976/1977 je bila posljednja godina prometa tog vlaka. Iza toga je počeo voziti na relaciji Beograd-Venezia SL. Razlog skraćivanja je bio taj da se išlo na to da ne bude relacija vlaka koji vozi preko 24 sata. Osim toga razlog je bio i veliko kašnjenje. Taj vlak skoro svaki dan je kasnio po nekoliko sati. Vlak broj 262/263 Beograd-Venecija je bio idealan za putnike iz Beograda. Navečer je kretao iz Beograda i dolazio ujutro taman kad su se trgovine otvarale. Iz Trsta je kretao navečer oko 20 sati i bio je ujutro u Beogradu. Vlak je bio stalno krcat.
Sad par priča o ovom vlaku. Kada je vlak dolazio u Villa Opicinu prvo je ulazila neka sanitarna ekipa sa špricama i dezinficirala vagone.
Druga priča se odnosi na osoblje ŽTP-a Beograd. Ispočetka je osoblje (vlakovođa + kondukteri) stanice Beograd pratilo vlak skroz do granice, Sežane. Po dolazu u Sežanu služba im je prestajala i oni bi odmah sa vlakom produžili u Trst. Iako se nije smjelo u uniformama JŽ-a dalje ići od Vila Opicine oni su išli. Jugoslavenska milicija i carina nisu ništa to zabranjivali, čak su tolerilari i ako je netko imao i višak kave ili kakvih drugih stvari. Čak je i šef kolodvora Sežana znao za one koji nisu imali pasoš napisati neku propusnicu koju su priznavali naši i isto tako i Talijani. Ali! Neki od beogradskog osoblja su počeli u Trstu nabavljati i švercati oružje. I to je za miliciju i carinu prekipjelo i tako su i drugim željezničarima (Zagreb je pratio 1-2 vlaka do granice) zabranili prelazak u Italiju. Oni koji su redovito pratili vlakove su mogli ići i to samo do Villa Opicine. Radi toga je beogradsko osoblje pratilo čini mi se samo 1 godinu vlak do Sežane. Iza toga su Beograđani pratil isti vlak samo do Ljubljane.
Još jedna priča o ovom vlaku. Radnja priče se odvijala u kolodvoru Zaprešić. Vlak je imao prolaz kroz kolodvor bez zaustavljanja ali kroz skretanje. Na glavnom trećem prolaznom kolosijeku je stajao neki vlak. Vrijeme odvijanja ove radnje je nedje oko 2.30-3 sata po noći. Malo moram pojasniti situaciju jer pretpostavljam da mlađi ne znaju puno bivšu geografiju. KOLodvor Zaprešić se nalazi na magistralnoj pruzi Zagreb-Zidani MOst. Od Zagreba do prve stanice u Sloveniji, Dobova je 29km. Zaprešić je točno na pola puta. Od Zagreba je daleko 15km. Od Zaprešića se odvaja i pruga za Varaždin. Sad nastavak priče. Od kolodvorske zgrade prema Varaždinu nekih 650m dalje je putni prijelaz gdje se branici ručno spuštaju na glavnoj cesti Zagreb-Zaprešić. Vlak 262 je već otišao kad nakon nekog izvjesnog vremena čuvru prijelaza dolazi neka žena sva izudarana. Nema pojma gdje je. Čuvar PP, Stjepan Roginić zove prometnika Željka u Zaprešić: "Željko ovdje je neka žena koja kaže da je ispala iz vlaka za Veneciju." Došla je i hitna. Ne bih znao kako je ovo završilo ali znamo kako je ispala. Žena je u vagonu spavala, dremuckala i bila joj je nužda pa je krenula na WC. Taman kad je došla do WCa vlak je izlazio iz skretanja i strojovođa je ubrzavao. Kako su vrata bila otvorena nju je zabacilo i ona je ispala iz vlaka. Vidila je i da vlak udaljava pa je krenula za njim. Ali je krenula krivom prugom prema Varaždinu.
I za kraj posljednji vlak kojim se išlo u Trst u shoping. Najprije je taj vlak vozio samo petak/subota iz Beograda i subota/nedelja iz Trsta. Broj vlaka je bio 1424/1425. Iza toga je vlak vozio svako drugi dan pod istim brojem. Kasnije je počeo voziti svaki dan pod brojem 424/425. Nije vozio samo subota/nedelja i nedelja/ponedeljak iz Beograda i nedelja/ponedeljak i ponedeljak/utorak iz Trsta. Vlak je isto bio krcat. Kako je to bilo vrijeme kad je Jugoslavija vapila za devizama a mi smo ogromne ostavljali u Trstu vlak se trebao ukinuti pod izgovorom da nemamo dovoljno vagona. Onda su se Talijani ponudili da će oni dostavljat vagone i produžena je još 1 godina prometovanja. Ovaj put je ponovno vozio svako drugi dan. Talijani su dostavljali samo 3 vagona i gužve su bile abnormalne.
I od mene za sada toliko. Još ću napisati o shopingiranju preko Kopra u sljedećem nastavku.
I da konačno završim sa ovim šverc vlakovima. Osim vlakova za Trst dosta se putovalo i u Kopar. Bilo je ljudi iz Srbije i Crne Gore. Uglavnom se išlo vlakom 1602/1603 ili 602/603.Vlak 1602 je vozio iz Beograda. Pola vlaka je išlo za Pulu a pola za Koper. U Divači se vlak dijelio. Pošto je imao broj 1602 vozio je sezonski. Onda je jedno vrijeme vozio svaki dan kao vlak 602. Van sezone iz Srbije su u Ljubljanu dolazili vlakom 600 koji je vozio na relaciji Beograd-Ljubljana. Iz Ljubljane su prelazili na vlak koji je vozio u Koper. Odmah uz željezničku stanicu u Kopru je bila i autobusna. Od tamo je vozio BUS. Kretao je ako me sjećanje dobro služi svaki sat. Naizmjenice su vozili jedanput Slovenci a drugi put Talijani. Karta nije bila skupa i putovanje je trajalo nešto između pol sata i sat. Povratak je isto tako bio sa BUS/vlak. U Trstu je iskrcaj bio na autobusnoj stanici koja je bila udaljena od željezničkog kolodvora 3-5 mnuta hoda.
O ovom što sam pisao u prethodnim postovima sam iz osobnog iskustva navodio kao i u otpremi i ispraćaju navedenih vlakova.
Možda nije baš za temu o Beogradu ali je bilo mnogo putnika iz tog pravca za Trst. Kad je netko spomenuo shoping u Trstu morao sam ovo napisati. Možda ima i kakvo pitanje?
vlakovima. Osim vlakova za Trst dosta se putovalo i u Kopar. Bilo je ljudi iz Srbije i Crne Gore. Uglavnom se išlo vlakom 1602/1603 ili 602/603.Vlak 1602 je vozio iz Beograda. Pola vlaka je išlo za Pulu a pola za Koper. U Divači se vlak dijelio. Pošto je imao broj 1602 vozio je sezonski. Onda je jedno vrijeme vozio svaki dan kao vlak 602. Van sezone iz Srbije su u Ljubljanu dolazili vlakom 600 koji je vozio na relaciji Beograd-Ljubljana. Iz Ljubljane su prelazili na vlak koji je vozio u Koper. Odmah uz željezničku stanicu u Kopru je bila i autobusna. Od tamo je vozio BUS. Kretao je ako me sjećanje dobro služi svaki sat. Naizmjenice su vozili jedanput Slovenci a drugi put Talijani. Karta nije bila skupa i putovanje je trajalo nešto između pol sata i sat. Povratak je isto tako bio sa BUS/vlak. U Trstu je iskrcaj bio na autobusnoj stanici koja je bila udaljena od željezničkog kolodvora 3-5 mnuta hoda.
