Kad lipe zamirišu

Zanimljive priče sa motivima uskog koloseka

Urednik: mitra

Pošalji Odgovor
mitra
Desetar pruge
Poruke: 20
Pridružen: 30 Mar 2012, 12:41
Kontakt:

Kad lipe zamirišu

Poruka od mitra »

KAD LIPE ZAMIRIŠU

" Prohladan junski dan u Aranđelovcu. Posle prolećne kišice miris lipe se širi na sve strane. Nije ni neki praznik a ni pijačni dan a velika je gužva. Narod kipti na sve strane mada banjska sezona još nije počela. Da čovek na trenutak pomisli da je vreme stalo i da su sa voza sišli banjski gosti koje meštani željno iščekuju, a tu su i oni koji su nekim poslom došli u varoš. Ali pruge uskog koloseka i „ćire“ odavno nema. Ovo je neko novo vreme.
Aranđelovac je grad sa dugom tradicijom i istorijom. U njegovoj blizini je počeo Prvi srpski ustanak 1804. godine kada su se u Orašcu okupili narodni prvaci i ugledni ljudi da povedu narod u borbu za slobodu.Bukovički prota Atanasije je zakleo ustanike pred polazak u prve borbe. U to vreme Aranđelovac kao mesto nije ni postojao mada je banja već bila poznata. I Dositej Obradović se pre 1811.godine krepio blagotvornom kiselom vodom. Tek kasnije, tačnije 1858. godine, pošto je često boravio u Bukovičkoj banji, knez Miloš je odlučio da tu podigne crkvu i posveti je Svetom arhangelu Gavrilu. Da bi sve to bilo još ubedljivije i sjajnije, odlučio je da stvori novu varoš. I tako je od delova dva sela, Bukovika i Vrbice, nastao Aranđelovac. Staze budućeg banjskog parka su prosečene 1856. godine, a desetak godina kasnije knez Mihailo je počeo da gradi hotel „Staro zdanje“ koji je trebalo da služi kao letnja rezidencija i skupštinski dom. Hotel je završen 1872. godine i odmah postao banjski objekat.
Aranđelovac je počeo ubrzano da se razvija, a taj razvoj se naročito zahuktao izgradnjom pruge uskog koloseka Mladenovac – Aranđelovac 1904. godine i Aranđelovac – Lajkovac 1910. godine. Varoš je imala sve više stanovnika a i banjskih gostiju. I danas u Ulici kralja Petra ima puno starih kuća koje podsećaju na to prošlo vreme. Odmah do glavnog ulaza u banjski park je pekara koja tu postoji decenijama i u koju su dolazili i banjski gosti, jer nisu svi mogli da plate hotelski smeštaj ili bar ručak u hotelskom restoranu. Otkako je nastao, hotel „Staro zdanje“ je bio poznat širom Evrope. Dolazili su svetski ljudi zbog zdravlja i predivnog vazduha sa Bukulje, ali i zbog provoda i zabave.Hotel je bio tako opremljen i održavan da je mogao da zadovolji sve hirove i želje za raskoši razmaženog bogatog sveta.
Današnji izgled hotela „Staro zdanje“ nema ni trunku starog sjaja. Iza polupanih prozora i polomljenih roletni život je stao. Ni kad vetar dune polomljena vrata više ne škripe, umorila su se i posustala. Kamene ploče na stepenicama, koje vode do ulaza u hotel, oštećene su i iskrivljene. Koliko je tuda prošlo muških nafiksanih cipela i dama u raskošnim haljinama i cipelama sa visokim potpeticama. Bilo je tu zabava, igranki i balova. Oblaci parfema su se širili kroz prozore, pa je cela banja mirisala. Sve je to jedna daleka prošlost. Nema više pruge uskog koloseka, nema „ćire“, nema ko da razvozi mermer iz utrobe ćutljivog Venčaca. A taj mermer je u svetu poznat. Od njega su isklesana velika umetnička dela, ugrađen je u zgrade i fontane širom Srbije, pa i u jedno krilo Bele kuće u Americi. Koristio se kao tucanik za izgradnju puteva, ali su od njega pravljeni i nadgrobni spomenici da žive podsećaju na one koji su tu nekad bili pa ih više nema.
Razvoju grada i lepom životu sigurno je mnogo doprinela pruga uskog koloseka koja je prolazila kroz ovaj deo Šumadije. Međutim, jednoga dana i ona je došla na red za ukidanje i to poslednja u Srbiji. Prestala je da postoji 1982. godine. Železnička stanica u Aranđelovcu je danas pusta. Zgrada stanice sa natpisom ARANĐELOVAC, nastala u vreme kad smo i mi bili Evropa, deluje tužno. Malo dalje od nje postavljene su šine na koje je namešten jedan teretni vagon, kao sećanje na neko prošlo vreme. Tu je i česma koju su imale sve železničke stanice da putnici i svi drugi utole žeđ. I ona je presušila. Sve je nekako sumorno i pusto. Nema putnika, nema žamora, nema ni veselih ni tužnih lica, ni sastanaka ni rastanaka. Nema vozova- ni putničkih ni teretnih. Sad su u modi automobili, autobusi, avioni i kamioni. Da li smo sve to dobrovoljno prihvatili? Da li smo zadovoljniji?"
Prilozi
arandjelovac.jpg
arandjelovac.jpg (124 KiB) Pregledano 2470 puta

Povratak na “Priče sa uskog koloseka”

Ko je na vezi

Korisnika pregleda ovaj forum: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta